Apostil u Sarajevu izdaje nadležni općinski sudovi, a postupak je obično brz i jednostavan. U praksi, sve što je potrebno jeste da podnosilac priloži originalni ili ovjereni dokument, uz važeću ličnu kartu ili pasoš radi identifikacije. Većina sudova izdaje apostil u roku od jednog do tri radna dana, dok pojedini nude i hitnu legalizaciju istog dana, ako je dokument hitno potreban za upis na fakultet, posao, boravak u inostranstvu ili druge administrativne procedure. Apostille pečat potvrđuje autentičnost potpisa ili pečata na dokumentu, i obavezan je u državama potpisnicama Haške konvencije iz 1961. godine. To znači da dokument postaje međunarodno prihvaćen bez dodatne diplomatske legalizacije. Za zemlje izvan sistema apostila postupak je drugačiji, jer zahtijeva punu legalizaciju preko Ministarstva vanjskih poslova BiH. Zbog toga se preporučuje unaprijed provjeriti uslove kako biste izbjegli kašnjenja ili dodatne procedure.
Apostil se u Sarajevu izdaje u općinskim sudovima, a nadležnost zavisi od vrste dokumenta. Najčešće se legaliziraju:
rodni, vjenčani ili umrli list
uvjerenje o državljanstvu
diplome, svjedočanstva i potvrde iz obrazovnih institucija
uvjerenja o nekažnjavanju
sudske presude i rješenja
notarski ovjerene isprave
Postupak je jednostavan: dokument se preda na prijemni šalter suda, popuni se kratka prijava i uplati sudska taksa. Sud zatim provjerava autentičnost potpisa ili pečata institucije koja je dokument izdala, te stavlja apostille pečat na original ili na ovjerenu kopiju. U većini slučajeva, građani sve mogu završiti u jednoj posjeti, a neke sudnice dozvoljavaju i da se dokument podigne isti dan.
Ako vam kasnije bude trebao ovjereni prevod, dobro je znati da mnoge institucije traže sudski ovjeren prevod nakon apostila. U tom slučaju, može vam pomoći sudski tumač za engleski jezik, jer većina dokumenata ide upravo u englesko govorno područje: sudski tumač za engleski jezik
Standardni rok je obično od 1 do 3 radna dana, ali to se razlikuje od suda do suda. Za dokumente koji su hitni – recimo kada je rok za upis ili podnošenje aplikacije veoma blizu – pojedini sudovi nude ubrzani postupak i izdaju apostil isti dan. To često uključuje veću taksu ili dodatnu pristojbu, ali štedi vrijeme i smanjuje rizik da dokument ne stigne na vrijeme.
Vrijeme obrade može zavisiti od:
opterećenosti suda
vrste dokumenta
da li je potrebna dodatna provjera
da li se radi o originalu ili ovjerenoj kopiji
Najsigurnije je unaprijed provjeriti radno vrijeme i postoji li mogućnost hitne obrade, kako bi se izbjegla nepotrebna čekanja.
Procedura je jednostavna, ali treba imati nekoliko stvari pri ruci:
originalni dokument ili ovjerenu kopiju
ličnu kartu ili pasoš
dokaz o uplati sudske takse
Ako dokument nije izdat u novije vrijeme, neke institucije mogu tražiti noviji izvod ili potvrdu. Na primjer, uvjerenje o nekažnjavanju obično se smatra “svježim” samo nekoliko mjeseci. Zato se često preporučuje da dokument pribavite neposredno prije predaje za apostil.
Za države koje nisu potpisnice Haške konvencije, apostil nije dovoljan. Tada se primjenjuje klasična legalizacija preko Ministarstva vanjskih poslova BiH i konzularnih predstavništava. To traje duže, pa je dobro provjeriti pravila države u koju dokument šaljete.
Dobiti apostil u Sarajevu je relativno brz i jednostavan proces. Nadležni općinski sudovi izdaju apostille pečat u roku od nekoliko dana, a ponekad i isti dan ako je hitno. Potrebno je predati originalni dokument, identifikacioni dokument i dokaz o uplati takse. Apostil omogućava da dokument bude prihvaćen u zemljama potpisnicama Haške konvencije bez dodatnih ovjera.
Ako planirate studirati, raditi ili se preseliti u inostranstvo, preporučuje se da dokumente pripremite unaprijed, provjerite da li vam treba i ovjereni prevod, te da provjerite uslove države u kojoj ćete dokument koristiti. Što je priprema bolja, manja je vjerovatnoća da ćete naići na kašnjenja i dodatne troškove.
Najčešći dokumenti iz Bosne i Hercegovine koji zahtijevaju apostil prije korištenja u inostranstvu su javne isprave kao što su diplome, svjedočanstva, rodni list, vjenčani list, uvjerenje o nekažnjavanju, punomoći i određene sudske ili notarske isprave. Apostil služi kao međunarodna potvrda da je dokument zaista izdala nadležna institucija i da je potpis ili pečat autentičan. U državama potpisnicama Haške konvencije iz 1961. godine apostil zamjenjuje komplikovanu konzularnu legalizaciju, pa je proces mnogo jednostavniji i brži. To znači da se dokument prvo apostilira, a zatim po potrebi prevodi i ovjerava kod sudskog tumača kako bi bio prihvatljiv u zemlji primateljici. U praksi, ovo je čest zahtjev kada se dokumenti šalju za zaposlenje, studije, nostrifikaciju, boravišne dozvole, sklapanje braka ili pravne postupke u inostranstvu.
Izvodi i uvjerenja iz matičnih knjiga među najčešćim su dokumentima koji trebaju apostil. To uključuje:
rodni list
vjenčani list
izvod iz matične knjige umrlih
uvjerenja o državljanstvu
Kada se ovakvi dokumenti koriste u inostranstvu, institucije obično žele potvrdu da su izdani od zvaničnog organa. Apostil tu funkciju obavlja umjesto ambasadske legalizacije. Najčešći slučajevi su sklapanje braka u drugoj državi, regulisanje boravišta, podnošenje zahtjeva za državljanstvo ili prijava djece rođene u inostranstvu. Nakon apostila, dokumenti se često prevode kod sudskog tumača, posebno ako zemlja primateljica ne prihvata dokumente na bosanskom jeziku.
Ako vam treba stručan i brz sudski prevodilac za engleski jezik, na ovoj stranici možete pronaći praktičan primjer kako izgleda profesionalna usluga: sudski tumač za engleski jezik
Diplome, dodatci diplomi, svjedočanstva, uvjerenja o položenim ispitima i potvrde o školovanju gotovo uvijek zahtijevaju apostil. To se posebno odnosi na kandidate koji studiraju ili rade u inostranstvu. Univerziteti, poslodavci i licencirane institucije žele dokaz da je diploma izdata od akreditovane ustanove. Apostil je u praksi brza i međunarodno prihvaćena potvrda, ali to nije zamjena za ovjereni prevod.
Često je potrebno:
apostilirati original
prevesti kod sudskog tumača
poslati u inostranstvo
U nekim državama se čak zahtijeva dodatna provjera ili apostiliranje prevoda, pa je korisno unaprijed provjeriti pravila. To je posebno važno kod nostrifikacije i stručnog priznavanja diplome.
Sudske presude, rješenja, uvjerenja o nekažnjavanju, potvrde o imovinskom statusu, punomoći i notarski ovjerene izjave često se koriste u međunarodnim postupcima. Zbog toga zahtijevaju apostil kako bi druga država mogla priznati njihov pravni status. Bez apostila, dokument najčešće neće biti prihvaćen ili će se tražiti dodatna legalizacija, što produžava postupak i stvara dodatne troškove.
Primjeri situacija gdje je to potrebno:
pokretanje sudskog postupka u drugoj državi
brakorazvodne presude
punomoći za prodaju imovine
dokazivanje radnog ili imovinskog statusa
postupci usvajanja
U mnogim slučajevima, nakon apostila dokument mora biti preveden i ovjeren kako bi bio razumljiv organima u inostranstvu.
Iako apostil funkcioniše u velikom broju država, postoji razlika kada dokument ide u zemlju koja nije potpisnica Haške konvencije. Tada se primjenjuje klasična legalizacija, koja uključuje provjere u ministarstvima i ambasadama. To je duži i složeniji proces, ali u nekim državama jedina moguća opcija. Zbog toga je uvijek najbolje provjeriti pravila prije slanja dokumentacije.
Posebno treba obratiti pažnju na:
državne institucije koje zahtijevaju original, ne kopiju
kraće rokove važenja dokumenata (npr. uvjerenje o nekažnjavanju)
dodatne zahtjeve za prevod i ovjeru prevoda
Najčešći dokumenti iz BiH koji zahtijevaju apostil su javne isprave: matični izvodi, diplome, svjedočanstva, uvjerenje o nekažnjavanju, punomoći, notarske potvrde i sudske presude. Apostil štedi vrijeme jer zamjenjuje ambasadsku legalizaciju u državama potpisnicama Haške konvencije i čini dokument odmah prihvatljivim. Nakon što dobijete apostil, mnoge institucije dodatno traže ovjereni prevod, posebno ako se dokument koristi u obrazovnim ili pravnim postupcima.
Ako pripremate dokumente za rad, studije ili preseljenje, najpraktičnije je prvo provjeriti zahtjeve države gdje ih šaljete. Tako ćete izbjeći kašnjenja, duple ovjere i nepotrebne troškove. Apostil je jednostavan korak koji često pravi ključnu razliku između prihvaćene i odbijene dokumentacije – zato ga je pametno uraditi na vrijeme.
U najjednostavnijem obliku, prevod sa apostilom znači da uz sudski ovjeren prevod postoji i međunarodna legalizacija originalnog dokumenta, potvrđena Apostille pečatom. Drugim riječima, ako trebate da vaš dokument bude priznat u inostranstvu bez dodatnih provjera i ambasadskih ovjera, apostil je uglavnom dovoljan. Najčešće se koristi kada studenti apliciraju na univerzitete u inostranstvu, pri zapošljavanju, sticanju državljanstva, sklapanju braka u drugoj državi ili pokretanju pravnih postupaka van Bosne i Hercegovine. Iako zvuči komplikovano, postupak je u praksi vrlo jasan: dokument se apostilira, zatim prevodi i ovjerava, a u nekim slučajevima i sam prevod dobija poseban apostil.
Apostil je pečat izdavan u skladu sa Haškom konvencijom iz 1961. godine, kojom je omogućeno da se službeni dokumenti koriste u drugim državama bez dodatne diplomatske ili konzularne legalizacije. Ovaj pečat potvrđuje autentičnost potpisa ili pečata nadležnog organa koji je izdao ili ovjerio original. Zbog toga su diplome, rodni listovi, vjenčani listovi, uvjerenja o nekažnjavanju, punomoći i drugi javni dokumenti vrlo često predmet apostiliranja.
U BiH apostil izdaju nadležni sudovi ili ministarstva, u zavisnosti od vrste dokumenta. Nakon toga dokument ide na prevod kod sudskog tumača. Ako vam je potreban ovlašteni sudski prevodilac za engleski jezik, primjer kako to izgleda možete vidjeti na stranici sudski tumač za engleski jezik
Prevod sa apostilom najčešće je potreban kada službene dokumente šaljete u neku od zemalja potpisnica Haške konvencije. To uključuje većinu evropskih država, SAD, Kanadu, Australiju i mnoge druge. Bez apostila, dokumenti često ne mogu biti prihvaćeni, ili se traži dodatna, mnogo složenija procedura legalizacije.
Praktični primjeri kada je apostil obavezan:
upis na strani fakultet
zaposlenje u inostranstvu
sklapanje braka u drugoj državi
nostrifikacija diploma
dobijanje radne ili boravišne dozvole
sudski i administrativni postupci
U većini slučajeva, nakon dobijanja apostila, dokument se prevodi kod ovlaštenog sudskog tumača, kako bi bio razumljiv institucijama koje ga zaprimaju.
Najčešće se apostil stavlja na originalni dokument. Nakon toga ide prevod koji ovjerava sudski tumač. Međutim, postoje države koje dodatno zahtijevaju da se i sam prevod ponovo apostilira. To znači da prvo dobijete apostil na original, zatim radite prevod, pa onda ovjeru apostila na prevedenom dokumentu. Pravilo nije isto za sve zemlje, zato je pametno unaprijed provjeriti šta važi za državu kojoj šaljete dokumente.
Korisno je znati i ovo: apostil ne potvrđuje sadržaj dokumenta, nego samo autentičnost potpisa i pečata izdavaoca. Upravo zbog toga se prevod radi tek nakon apostiliranja, jer sudski tumač mora prevesti i apostil pečat.
Postupak najčešće ne traje dugo, ali sve zavisi od institucije i vrste dokumenta. Neki dokumenti budu apostilirani isti dan, dok se na druge čeka nekoliko dana. Važno je:
provjeriti da li vam treba apostil na originalu i/ili na prevedenom primjerku
osigurati da je dokument izdat od nadležnog organa
raditi prevod kod ovlaštenog sudskog tumača
pravovremeno provjeriti rokove za predaju
Najveća greška koju korisnici često naprave jeste da prevedu dokument pa tek onda pokušaju dobiti apostil. U većini slučajeva to ne funkcioniše, jer se apostil stavlja samo na original.
Prevod sa apostilom je najpouzdaniji način pripreme službenih dokumenata za međunarodnu upotrebu. Apostil dokazuje da je dokument izdao nadležni organ, a ovjereni prevod garantuje da je sadržaj vjerno preveden. Zbog toga je ovaj proces prihvaćen u desetinama država širom svijeta i zamjenjuje komplikovanu konzularnu legalizaciju.
Ako dokumente pripremate za školovanje, posao, selidbu ili pravni postupak u drugoj državi, prevod sa apostilom je često obavezan korak. Dovoljno je da unaprijed provjerite zakonske zahtjeve i odaberete provjerenog sudskog tumača. Tako ćete izbjeći odbijanje dokumentacije i nepotrebna kašnjenja, a cijeli proces će biti uredan, valjan i pravno siguran.
Apostille pečat sam po sebi ne ističe i nema rok važenja. Kada jednom bude izdat i upisan u službeni registar, on trajno potvrđuje autentičnost potpisa, pečata ili službenog organa koji je izdao dokument. To znači da dokument ovjeren apostille pečatom može biti korišten godinama kasnije, sve dok se predaje državi potpisnici Haške konvencije iz 1961. godine. Ipak, u praksi se često pojavljuje dilema – ako apostille ne ističe, zašto institucije ponekad traže novije dokumente? Odgovor je jednostavan: ograničenja se najčešće odnose na rok važenja samog dokumenta, a ne apostille pečata. Neke ambasade, sudovi ili poslodavci u inostranstvu prihvataju samo potvrde i uvjerenja izdana u posljednjih nekoliko mjeseci.
Da biste izbjegli nepotrebne troškove i ponovne ovjere, vrijedi znati kako sistem funkcioniše i šta se najčešće traži pri predaji dokumentacije.
Apostille je standardizovana potvrda koja dokazuje da je dokument izdala nadležna institucija. Jednom kada je stavljen, pečat ne postaje nevažeći nakon određenog broja mjeseci ili godina. U međunarodnim postupcima, njegova funkcija je uvijek ista: olakšati upotrebu zvaničnih dokumenata između država potpisnica Haške konvencije.
Drugim riječima, ako imate dokument koji je apostiliran prije pet ili deset godina, sam pečat je i dalje pravno valjan. Ne postoji zakon koji ograničava njegovu upotrebu u vremenu. Međutim, postavlja se pitanje: da li će institucija prihvatiti dokument koji je star deset godina, iako je pečat ispravan? Tu nastupa drugi dio priče.
Iako apostille ne ističe, određene vrste dokumenata imaju ograničen rok upotrebe i bez obzira na pečat, oni se moraju ponovo izvaditi. Najčešći primjeri su:
potvrda o nekažnjavanju
uvjerenje o boravištu
zdravstvena uvjerenja
potvrde o bračnom statusu
uvjerenja iz poreske uprave
Institucije u inostranstvu često navode da dokument ne smije biti stariji od 3 ili 6 mjeseci. To nema nikakve veze s apostille pečatom, već sa prirodom dokumenta – oni žele najsvježije podatke o osobi.
U praksi, ovo može stvoriti zabunu: neko pripremi dokument, dobije apostille, ali ga preda tek nakon godinu dana. Iako je apostille i dalje valjan, institucija može odbiti dokument jer su podaci zastarjeli.
Najjednostavniji savjet je unaprijed provjeriti šta se tačno traži. Svaka ambasada, sud ili poslodavac može imati svoja pravila. Nekada prihvataju dokumente stare godinu dana, nekada samo nekoliko sedmica. Zbog toga se preporučuje:
provjeriti zahtjeve zemlje u koju se dokument šalje,
izvaditi dokumente tek kada ste sigurni da ćete ih koristiti,
ne apostilirati prijevremeno ako postoji mogućnost kašnjenja.
Kada treba prevesti dokumente na engleski jezik za upotrebu u inostranstvu, uvijek pomaže rad sa ovlaštenim sudskim tumačemkoji može objasniti pravila za određenu državu i uputiti vas na tačan postupak.
Apostille važi samo u državama potpisnicama Haške konvencije. Ako dokument ide u zemlju koja nije potpisnica, biće potrebna dodatna legalizacija – najčešće preko Ministarstva vanjskih poslova i ambasade. U tim slučajevima, apostille nije dovoljan i važno je provjeriti pravila prije nego što započnete postupak.
Takođe, neke institucije predviđaju dodatne provjere ili internu proceduru autentifikacije, ali to ne utiče na rok važenja pečata – samo na administrativne zahtjeve.
Apostille pečat nema rok isteka. Jednom kada je izdat, ostaje trajno važeći i potvrđuje vjerodostojnost dokumenta bez vremenskog ograničenja. Međutim, pojedine potvrde i uvjerenja imaju rok trajanja bez obzira na apostille, pa ih institucije mogu odbiti ako su prestare. Zato je najbolja praksa uvijek unaprijed provjeriti pravila države ili institucije kojoj dokument predajete. Na taj način izbjegavate ponovne troškove, duplo izdavanje dokumenata i kašnjenje u postupku.
Ako vam je potreban prevod i priprema dokumenata za inostranstvo, rad sa provjerenim stručnjacima štedi vrijeme i smanjuje rizik od odbijanja. Ispravno urađena dokumentacija od početka olakšava čitav proces i omogućava da se vaši planovi realizuju bez nepotrebnih prepreka.
Da biste provjerili da li je sudski tumač zaista ovlašten i upisan u zvanični registar Ministarstva pravde, dovoljno je potražiti njegovo ime na službenoj listi stalnih sudskih tumača. Federalno ministarstvo pravde i Ministarstvo pravde Republike Srpske objavljuju ažurirane registre na svojim web stranicama, tako da se provjera može obaviti za nekoliko minuta. Ovaj jednostavan korak štiti vas od nestručnih prevoda i potencijalnih problema u privatnim, pravnim ili administrativnim postupcima. Kada se dokument predaje državnoj instituciji, sudu, ambasadi ili poslodavcu u inostranstvu, njihova administracija se oslanja isključivo na prevode koje je potpisao i ovjerio ovlašteni sudski tumač. Ako prevod nije urađen od registrovanog stručnjaka, postoji šansa da bude odbijen. U nastavku saznajte kako tačno izgleda provjera, na šta obratiti pažnju i šta učiniti ako niste sigurni u status tumača.
Ministarstva pravde drže javne i besplatno dostupne registre, pa provjera počinje na njihovim web stranicama. Federalno ministarstvo pravde BiH i Ministarstvo pravde Republike Srpske imaju posebne stranice na kojima se nalaze liste ovlaštenih sudskih tumača, raspoređenih po jezicima i lokacijama. Potrebno je odabrati jezik, otvoriti listu i pronaći ime tumača.
Registri se redovno ažuriraju i sadrže osnovne podatke kao što su ime i prezime, mjesto rada i jezik za koji postoji ovlaštenje. Ako ime nije na listi, to znači da osoba nema pravo da vrši ovjerene prevode. U praksi se ponekad dešava da neko nudi „prevod sa pečatom”, ali bez ovlaštenja. To može izgledati legitimno, ali institucije u BiH i inostranstvu vrlo brzo uoče razliku.
Ako vam je potreban pouzdan prevod na engleski jezik, dobar početak je angažovati ovlaštenog sudskog tumača za engleski jezikkoji se može provjeriti u zvaničnom registru.
Provjera je kratka i jednostavna:
Otvorite web stranicu Ministarstva pravde (Federacija BiH ili RS).
Potražite odjeljak „Sudski tumači”.
Preuzmite ili otvorite listu tumača po jezicima.
Uporedite ime tumača s podacima na dokumentu koji ste dobili.
Ako je tumač ovlašten, njegovo ime mora biti u registru, a potpis i pečat moraju biti čitljivi. Često se može vidjeti ime i broj rješenja kojim je dodijeljeno ovlaštenje. To je dokaz da prevod ima pravnu snagu.
U slučajevima kada imate sumnju, najjednostavnije rješenje je kontaktirati Ministarstvo pravde telefonom ili e-mailom. Oni mogu potvrditi status tumača u nekoliko minuta. Takva provjera je posebno korisna kada dokument ide u inostranstvo, jer određene ambasade i sudovi traže sigurnost da prevod potpisuje registrovana osoba.
Institucije prihvataju samo prevode koje je uradio sudski tumač sa važećim ovlaštenjem. Ako tumač nije u registru, prevod formalno nema pravnu snagu. To može dovesti do odbijanja dokumentacije, gubitka vremena i dodatnih troškova.
Npr. osoba preda prevod diplome u inostranstvu, ali ambasada utvrdi da potpis i pečat nisu od ovlaštenog tumača. U tom slučaju prevod se odbija, a postupak započinje ispočetka. Ta situacija se često može izbjeći jednostavnim provjeravanjem registra.
Osim toga, samo ovlašteni tumači prolaze stručne i pravne provjere. Njihovi prevodi su tačni, formalno ispravni i usklađeni sa zahtjevima institucija.
Ako ne možete pronaći ime tumača u registru, vjerovatno nije ovlašten. Najbolje je:
zatražiti dodatne dokaze o ovlaštenju,
provjeriti direktno kod Ministarstva,
odabrati drugog stručnjaka koji je nesumnjivo registrovan.
Time izbjegavate rizik i štitite svoje dokumente.
Provjera da li je sudski tumač ovlašten i upisan u registar Ministarstva pravde traje svega nekoliko minuta, ali štedi mnogo vremena, nerviranja i dodatnih troškova. Sve što treba uraditi jeste otvoriti zvaničnu listu, pronaći ime i potvrditi jezik za koji je dodijeljeno ovlaštenje. Kada radite sa zvaničnim dokumentima, nema mjesta improvizaciji – samo prevodi ovlaštenih sudskih tumača prolaze u institucijama, sudovima, ambasadama i kod poslodavaca.
Ako želite pouzdanu i provjerljivu uslugu, izaberite sudskog tumača koji je javno dostupan u registru, otvoren za komunikaciju i spreman da dostavi dokumente na vrijeme. Taj mali korak je najbolji način da budete sigurni da će vaša dokumentacija biti prihvaćena bez prepreka i neprijatnih iznenađenja.
Da biste preveli i ovjerili potvrdu o nekažnjavanju i potvrdu o boravištu za upotrebu u inostranstvu, potrebno je prvo izvaditi originale u nadležnoj policijskoj upravi ili općinskoj službi, a zatim ih dostaviti ovlaštenom sudskom tumaču na prevod i pečat. Time dokument postaje pravno valjan za korištenje van BiH. U mnogim slučajevima rokovi su kratki, pa je važno znati da standardni prevod traje oko jednog dana, uz mogućnost hitne izrade. Ponekad je potrebna i dodatna legalizacija, poput apostille pečata ili potvrde ambasade, posebno za države koje nisu potpisnice Haške konvencije. Ukratko, postupak izgleda jednostavno, ali sadrži nekoliko koraka koji se ne smiju preskočiti. U nastavku je detaljno objašnjeno šta treba uraditi, kako izgleda procedura i koje greške je najbolje izbjeći.
Prvi korak je pribavljanje originalnih dokumenata. Potvrda o nekažnjavanju obično se podiže u policijskoj upravi, dok se potvrda o boravištu izdaje u općinskim službama ili MUP-u. Za obje potvrde je potrebna lična karta i, u nekim slučajevima, kratka administrativna taksa.
Ključni detalj na koji ljudi često zaborave jeste rok važnosti. Većina institucija u inostranstvu prihvata potvrde koje nisu starije od tri do šest mjeseci. Ako je dokument stariji, velika je vjerovatnoća da će biti odbijen, pa ćete morati vaditi novi. Zato je dobro planirati unaprijed, posebno ako dokumente šaljete u zemlje sa sporijom administracijom.
Primjer iz prakse: neko aplicira za posao u EU, dobije termin za predaju dokumentacije, ali do tada njegova potvrda o nekažnjavanju ističe. Rješenje je jednostavno – izvaditi novu potvrdu prije nego što počne proces prevoda.
Nakon što pribavite originalne potvrde, dostavljate ih sudskom tumaču na prevod. Sudski tumač prvo provjerava dokument, prevodi ga na jezik koji traži institucija u inostranstvu, a zatim ovjerava prevod pečatom i potpisom. Tek tada dokument postaje službeno validan.
Cijena prevoda zavisi od broja stranica i jezika. Prevod na engleski je najčešći, pa se često traži upravo sudski tumač za engleski jezik. Ako želite pouzdanu uslugu i brzu isporuku, možete provjeriti detalje preko linka ovjereni sudski tumač za engleski jezik
Najčešća pitanja klijenata su:
Treba li donijeti originale?
Obično je dovoljan sken ili fotografija da se prevod započne, ali za ovjeru se u pravilu koriste originali.
Koliko traje prevod?
Standardno oko 24 sata. Za hitne slučajeve može biti gotov i u nekoliko sati.
Mogu li dobiti dostavu?
Da, većina prevodilaca nudi kurirsku dostavu širom BiH.
U praksi, sudski tumač je taj koji omogućava da dokument bude priznat i prihvaćen van države, što je posebno važno kod zapošljavanja, viza, studija ili spajanja porodice.
Mnogi ljudi misle da je prevod sa pečatom sudskog tumača sve što je potrebno, ali to nije uvijek tačno. Za većinu država koje su potpisnice Haške konvencije, dodatna legalizacija se radi u vidu apostille pečata. Apostille potvrđuje da je dokument originalan i da ga je izdala zvanična institucija.
Apostille se ne dobija kod sudskog tumača, nego u nadležnom sudu ili Ministarstvu pravde. Postupak je jednostavan, ali nekada traje dan ili dva, pa je korisno provjeriti zahtjeve unaprijed.
Ako dokument ide u državu koja nije dio Haške konvencije, često je potrebna legalizacija u ambasadi. To znači da dokument prvo ide u Ministarstvo vanjskih poslova BiH, pa zatim u ambasadu države u koju se šalje. Postupak zvuči komplikovano, ali je sasvim uobičajen kod zaposlenja u određenim zemljama Bliskog Istoka, Afrike ili Azije.
Praktičan savjet: uvijek pitajte instituciju koja traži dokument da li im treba apostille, ambasadska legalizacija ili je dovoljno ovjeriti prevod. Tako štedite vrijeme i novac.
Nakon što sudski tumač završi prevod i ovjeru, dokumente možete:
preuzeti lično,
poslati nekoga po vas,
primiti putem kurirske službe.
Dostava je praktična za ljude iz drugih gradova ili iz inostranstva. U mnogim slučajevima pošiljka stiže u roku od jednog dana.
Ako žurite, većina prevodilaca nudi hitni prevod i hitnu dostavu. To je posebno korisno kada imate termin u ambasadi, konkurs koji ističe ili poslodavca koji čeka dokumente. Kada je sve organizovano na vrijeme, cijeli proces od prevoda do dostave može stati u isti dan, posebno u Sarajevu i bližim područjima.
Prevođenje i ovjera potvrde o nekažnjavanju i boravištu za inostranstvo izgleda jednostavno, ali ima nekoliko važnih koraka koje treba ispoštovati. Najprije izvadite originalne dokumente, vodite računa o roku važnosti i tek onda ih šaljite na prevod. Sudski tumač osigurava da dokument bude službeno priznat, a u nekim slučajevima biće potreban i apostille ili legalizacija ambasade.
Najbolje je provjeriti tačne zahtjeve države u koju dokument ide, jer se pravila mogu razlikovati. Kada se sve isplanira, proces je brz i uredan, a dokumenti bez problema prolaze u ambasadama, firmama i državnim institucijama. Ako vam je potrebno brzo rješenje, odaberite provjerenog prevodioca i dogovorite hitan rok – to je najlakši način da osigurate da sve bude gotovo na vrijeme, bez stresa i nepotrebnih troškova.